Slovenska poezija na festivalu Vrazova Ljubica

Početna/Novosti/Slovenska poezija na festivalu Vrazova Ljubica

Slovenska poezija na festivalu Vrazova Ljubica

Na festivalu ljubavne poezije Vrazova Ljubica, koji se od 1990. godine održava u Samoboru u spomen na Julijanu Cantilly (1812.-1842.) znamenitu samoborsku Ljubicu i vječnu ljubav slovensko-hrvatskoga pjesnika-ilirca Stanka Vraza (1810. – 1851.) i ove se godine čula slovenska poezija. Susret pjesnika počeo je kod Ljubičinog groba a nastavljen u Prolazu hrvatskih pjesnika, gdje je svečano otkrivena ploča sa stihovima pjesnikinje Acije Alfirević.

Stihove su potom kod Galerije Prica govorili eminentni hrvatski pjesnici uz glazbu kantautorice Nine Romić. Pjesmu Njen klobuk z belimi pikami, slovenske pjesnikinje, glumice i redateljice iz kulturnog društva Drugi oder iz Brežica, Mojce Florjanič, zbog nemogućnosti dolaska, recitirala je njena kolegica, Lea Zagmajster Jovanović. Prigodno je promovirana Zbirka hrvatske ljubavne poezije iz 2021. godine u kojoj je objavljena i pjesma Slavice Jarkovič iz Kopra, pristigla na poziv dugogodišnjeg partnera festivala, Vijeća slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba. (akm)

Više u Novom odmevu 79

Foto: akm

Njen klobuk z belimi pikami

Nekega dne sva stopila na podstrešje vajinih spominov.
Ogromno, veličastno shrambo vajinega življenja,
ki sem se je tako zelo bala.

Spotikala sem se ob stvari, ki so barvale zgodbe vajine velike
ljubezni.
Besede, ki si jih izgovarjal s posebno energijo,
so plavale okrog mojega telesa in me opominjale na to,
kako posebna je bila.
Kako si jo ljubil.
Kako sta risala skupne spomine.
Kako sta gradila mostove.
Kako sta si želela skupaj starati.

Stala sem tam in bolečina je okoli mene tkala nevidno kopreno.
Opirala sem se nanjo in se lovila v njene niti.
Nekatere so zdržale pod pritiskom mojih temnih misli, druge so
pokale in kričale.
Po nečem, kar bi mi reklo, da so to samo spomini.
Po tvojem objemu, ki bi mi rekel, da si dobro in da si do konca
prebolel.
Po tem, da začutim, da me boš lahko nekega dne ljubil tako, kot
si ljubil njo.

In na robu podstrešja je sameval slamnik z belimi pikami.
Ležal je ta, sam in zapuščen, poln zgodb in spominov.
Zrla sem vanj z vsemi svojimi strahovi in bolečino.
In podal si mi ga …

In sedaj je moj.
Nosim ga vsakič, ko me mora varovati.
Hvaležna in pomirjena.
Z vsemi vajinimi in mojimi strahovi in spomini.

Mojca Florjanič

2022-06-23T14:33:20+00:00 12. lipnja 2022|
Avada WordPress Theme